Zimski suncostaj

Zimski solsticij - Zimski suncostaj najduža, najmračnija noć u godini, zapravo je obećanje svjetla i proljeća. Ove godine zimski solsticij je 22. prosinca i označava prvi dan zime, početak hladnoće koju je potrebno izdržati i preživjeti. Na taj dan je običaj, kao i za Divali u zalazak Sunca upaliti uljanicu ili svijeću koja gori do izlaska Sunca.

U drevnoj europskoj tradiciji koja se i danas naziva paganizam (latinski paganus znači seoska čeljad, ruralan, a taj naziv su prvi uveli Rimljani. Tako su nazivali vjernike stare religije zato što se je najdulje očuvala na selu) ovaj se praznik naziva Yule. Usporedivši praznik Yule sa Božićem, naći ćemo nevjerojatan niz podudarnosti kao što su kićenje zimzelena, sijanje pšenice...

 

Iako je danas općepoznato da su svi ti običaji i simboli Božića preuzeti iz raznih drevnijih europskih običaja vezanih upravo za proslavu suncostaja, nismo ni svjesni koliko je slavenskih, staro hrvatskih običaja i naziva tu. Primjerice, sama etimologija naziva Božića: iako se smatra logičnim da je to tek naziv za malog Boga, dakle Isusa, stručnjaci se slažu da je to slavensko naslijeđe: Božićem su nazivali maleno, tek rođeno Sunce.

 

Badnjak ili badanj je naš naziv za drvo koje se palilo diljem Europe u noći zimskog solsticija da bi se kroz energiju i svjetlost vatre prizvala vatrena sila za još slabašnog Božića. Badanj se palio u krjesovima kao simbol pročišćavajuće uzdižuće svjetlosti.

                                                                                                                     

U Sat Sanatan Dharmi kao i u Paganizmu uvijek gledamo ovaj univerzum kao spoj Boga i Božanske Majke. U Sat Sanatan Dharmi to je  Šiva i Šakti (Svijest i energija, materija). Kao što se rađa novo Sunce (Bog) na zimski suncostaj tako se regenerira i Božica. Ona iz aspekta starice koja umire (priroda koja umire zimi) regenerira se (proljeće) u mladu djevojku.
 Tri su biljke simbolički snažno povezane s adventom: imela, božikovina i, naravno, jelka.

Imela danas simbolizira mir, pomirenje i sreću. Ovo seže u davne keltske običaje: kad bi se neprijatelji susreli pod imelom, objavljivali su primirje do sljedećeg dana. Zato se ona do danas stavlja iznad kućnog praga, a izmjena poljubaca pod njome je označavala prijateljsko i dobronamjerno raspoloženje. Paganska upotreba imele u doba oko solsticija bijaše vrlo raširena pa ju je Crkva zabranila. Umjesto nje je predložila zimzelenu božikovinu čiji šiljasti listovi podsjećaju na Kristovu krunu, a crvene bobice na kapi krvi. Božićno drvce također ima pretkršćanske korijene širom svijeta, tako se na primjer u Indiji od drevnih vremena pa sve do danas za praznik Divalija pale male uljanice na ornamentalnom željeznom drvcu. U kršćanske običaje je uvedeno tek u 16.stoljeću u Njemačkoj od kuda se postupno među kršćanima taj običaj širio Europom. Legende o božićnom drvcu su nebrojene. Drevna simbolika zimzelenog drveća leži u činjenici da ona žive i u tom periodu bez svjetlosti, kao simbol života. Najpoznatiji stari naziv tog blagdana je i danas poznat u engleskom jeziku kao Yule. Ta anglosaksonska riječ označava 'kolo' ili 'kotač', čija simbolika neprekinutog kruga rođenja, smrti i preporoda se ocrtavala u svim važnijim godišnjim ritualima. Adventski vijenac ima četiri svijeće u „kolu“ što predstavlja  dva ekvinocija i dva solsticija kao promjene unutar životnog kruga. Tako i u vedskoj tradiciji postoje četiri perioda u krugu života (četiri ašrama).

 Staroslavenski naziv za taj dan - Koljada - po nekima također potječe iz riječi 'kolo'. U nekim su slavenskim krajevima postojale procesije koje bi pratilo dijete na konju, kao simbol novorođenog Sunca i nosio se sunčev znak koji se zapaljen vrtio. Taj je simbol kasnije u narodu lako zamijenjen zvijezdom.

I u današnje vrijeme u različitim kulturama i religijama vrijeme solsticija poklapa se s važnijim blagdanima koji su u svojim običajima preuzeli niz detalja iz drevnih praznika: kod Indijanaca to je praznik Chumash, u Iranu Yalda, u Kini to je Dong Zhi, odnosno dolazak zime, kod Židova Hanukkah, festival svjetla, a u kršćanstvu blagdan Božića. Svi običaji vezani uz ovaj period u svim kulturama diljem svijeta, i oni drevni, i ovi novijih slave dolazak na svijet nečega čemu je sudbina izmijeniti svijet na bolje.